Svake godine, čim se približi svibanj, počinjemo pratiti vrijeme malo pažljivije nego inače. Bagrem, naime, ne čeka: kad krene cvatnja, traje kratko, ponekad samo desetak dana, a hoće li paša biti dobra ovisi o toplini, vjetru i kiši baš u tih nekoliko dana.
Za razliku od drugih vrsta meda, za bagrem naše pčele nikamo ne moraju putovati. Imamo ih na stacionarnom pčelinjaku u Glavnici Donjoj, na obroncima Medvednice, gdje bagremova stabla u svibnju pobijele od cvijeta. Dovoljno je samo pričekati pravi trenutak i pobrinuti se da ništa ne ometa pčele dok rade.
Ne postoji neka posebna tajna u tome kako prepoznati pravi trenutak za vrcanje. Naučili smo to godinama truda, promatranjem, greškama i ponovnim pokušajima. Trebalo je dosta proljeća provedenih pored pčela da naučimo čitati znakove: boju pupoljaka, miris u zraku, ponašanje pčela oko košnice.
Kad paša prođe, slijedi vrcanje, postupak u kojem se med izvlači iz saća pomoću centrifuge, bez zagrijavanja i bez dodataka, onako kako se to radi generacijama. Upravo zato bagremov med zadržava svoj prepoznatljivo blag i nježan okus, po kojem je i najpoznatiji.
Ako ste znatiželjni kako izgleda cijeli proces, od cvijeta do vaše teglice, pratite nas i na društvenim mrežama: ondje redovito dijelimo fotografije s pčelinjaka na Medvednici.